Prvi rimski car August, pravim imenom Caius Iulius Caesar Octavianus, je 9. godine nove ere nakon nekoliko ratova naposljetku pokorio ilirske Delmate, zauzeo njihovu zemlju i u njoj osnovao rimsku pokrajinu Dalmaciju (Dalmatia).
Oktavijan je rođen godine 63. stare ere, kao unuk Cezarove sestre Julije. Budući da Cezar nije imao muškog potomka, posinio je Oktavijana godine 45, nešto prije nego što je (godine 44.) ubijen u Senatu. Nakon smrti svojega poočima, Oktavijan se odmah bacio u vrtlog politike te je zajedno sa Senatom djelovao protiv urotnika koji su ubili Cezara. Pridružio mu se vojskovođa Marko Antonije (suprug Oktavijanove sestre Oktavije). Zatim su njih dvojica sklopili trijumvirat s Lepidom, podijelili vlast nad državom i u bitci kod Filipa u Grčkoj godine 42. potukli vojsku urotnika Bruta i Kasija.
Zavadivši se, Oktavijan i Marko Antonije su zaratili. Iz tog je rata Oktavijan izišao kao pobjednik i sam je zavladao rimskom državom. Oktavijan August vladao je 36 godina, do 14. godine nove ere. Duga vladavina omogućila mu je provođenje velikih promjena u državi, pa je ona od republike preuređena u carevinu.
Oktavijan je postupno u svojoj osobi objedinio sve najvažnije dužnosti rimske države. Trajno je stekao imperium (zapovjedništvo nad vojskom), zatim je bio biran za pučkog tribuna s pravom veta u Senatu, bio je cenzor (s pravom imenovanja senatora) i vrhovni svećenik (pontifex maximus). Katkad je uzimao i konzulske ovlasti. U Senatu je bio princeps, tj. njegov prvak i prvi predlagač u raspravi. Prema toj funkciji državno se uređenje naziva principatom, odnosno carstvom, nazivom koji se poslije udomaćio. Senat je godine 27. stare ere Oktavijanu dodijelio naslov August (Uzvišeni), koji su poslije nosili i drugi rimski carevi.
U Augustovo se doba mnogo ratovalo i država se uvećala, osobito u Iliriku (Illyric), zemlji različitih ilirskih naroda na prostoru današnjeg zapadnog Balkana. S Ilirima su Rimljani povremeno ratovali nekih 200 godina i od njihovih osvojenih zemalja stvorili svoj Ilirik.
Prema pisanju nekoliko naših povjesničara August je 10. godine podijelio Ilirik na Panoniju i Dalmaciju. Dalmacija se na zapadu prostirala od Raše u Istri, na sjeveru se približila rijeci Savi, na istoku Moravi i Ibru, pa je preko Kosova i Šar-planine na jugu završavala na rijeci Mati u današnjoj Albaniji. Tu je veliku provinciju krajem 3. stoljeća car Dioklecijan podijelio u Dalmaciju i Praevalis. Granica između tih pokrajina išla je rijekom Drinom, pa do grada Budve, što je poslije bila međa između kršćanskog Zapada i osmanskog Istoka.
Iz knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, CROMA Co. – Stobreč, 2011. (str. 6)