Iz knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, CROMA Co. – Stobreč, 2011. (str. 232)
Dalmacija ima važno mjesto u kartografiji duha. Rekonstruirati povijesno-filozofske ideje koje su s njom povezane, umjetnost, znanost i religiju na njezinu tlu, ne može se ako se duboko ne poznaju njezine veze s europskim susjedstvima. Ideja Dalmacije kakva se ovdje izvodi polazi od pretpostavke kako danas, na početku XXI. stoljeća, postoji potreba da se još jednom promisle izvori dalmatinskog identiteta i različitosti Dalmacije, od najbližih do najdaljih susjedstava.
Živimo u vremenu kojemu najviše nedostaju putokazi. Dalmacija ih također treba jer je ona ime koje ujedinjuje brojne identitete, susretište sudbina i mjesto razmjene ne samo dobara nego još više ložnica ideja. Ova zemlja Dioklecijana i svetoga Jeronima, zemlja Marulića i Držića na svom je tlu uspostavila neobične odnose sa svojim susjedstvima, koji su od takvog materijala da im je mnogo toga, osim trajnosti, možda upitno. Taj se odnos u Dalmaciji, kao i na cijelom Mediteranu, svakodnevno provjerava i učvršćuje, svakodnevno stavlja na kušnju i odvaguje.
Povijest Dalmacije i njezinih dodira s drugima jedinstvena je jer se od nje oduvijek očekivalo da susjede i svoje posjetitelje podučava kako se prihvaćaju različitosti, kako ih se cijeni kao najveću vrijednost čovjekove društvenosti. Ovo je svijet u kojem se stoljećima strance pokušavalo naučiti kako se upravo u ovom kutku svijeta najdublje može shvatiti da je ljudsko postojanje uvijek postojanje u drugima i zbog drugih. Kontakti Dalmacije i Dalmatinaca s Europom i svijetom zato su neobično mnogostruki i višesmjerni. Njihovi nositelji s jedne su strane ljudi koji su obilježili povijest svijeta svojim velikim djelima, ali su akteri tih dodira i brojni anonimni posrednici koji su Dalmaciju svojom višezavičajnošću obogaćivali.