Pišući o novome valu dalmatinskih gradonačelnika, Boži Petrovu iz Metkovića i Ivanu Kovačiću iz Omiša, koji su u polugodišnjem razdoblju za višemilijunske iznose smanjili naslijeđene gradske dugove, V. Vuković u današnjoj SD (srijeda, 8. siječnja 2014.) prenosi izjavu potonjega koji priznaje da čarobnog štapića nema, ali da uz racionalno i transparentno poslovanje ‘vodi Grad kao što odgovoran čovjek vodi svoju obitelj’.
S druge strane isti dnevnik u istome broju piše o Dalmaciji kao »sportskom slijepom crijevu Lijepe naše, o centralizaciji nogometa i ignoriranju prijedloga da se kamp Hrvatskog nogometnog saveza gradi u Dalmaciji koja je to zavrijedila nebrojenim sportskim uspjesima«, ali eto, »svi planovi iz Zagreba gube se negdje u mraku tunela Sveti Rok«.
Slijedom navedenih i brojnih sličnih primjera ‘zanemarivanja’ i ‘ignoriranja’ Dalmacije i njenih interesa, na što povremeno ukazujem ovim svojim komentarima, nameće se zaključak da Dalmaciji nedostaju politički picaferaji koji bi žigali ferale ne bi li se nadležnima um prosvitlija ili u prijevodu, nedostaju nam lideri koji bi Dalmaciju napokon doživjeli kao regiju i vodili je brižno kao svoju obitelj!
AM (8. siječnja 2014.)