Naziv:
Termin klapska pjesma dolazi od toga što te pjesme izvode skupine pjevača, tzv. klape. Zapravo, riječ je o integralnoj glazbeno-sociološkoj pojavi u kojoj se odražavaju faze razvoja glazbene kulture dijela jednog naroda u ovisnosti s njegovim autohtonim geografskim i psihološkim značajkama: klapska pjesma u svom zvučnom očitovanju nije klapska bez klape, kao što ni klapa u svojoj glazbenoj pojavnosti nije klapa bez klapske pjesme.
Tko pjeva u klapi?
U klapi pjevaju muškarci, izvjesnom muzikalnošću, darom i smislom za pretakanje duhovnog raspoloženja u homofoni spontani izraz. Broj pjevača u klapi nije ograničen posebnim pravilom, no praksa je pokazala da ih je najčešće od 5 do 10. Pjevače najčešće vežu isti ili slični interesi, isti ili slični posao – no, duboko prijateljstvo je osnovni uvijet druženja.
Što pjevaju klape?
Klape pjevaju homofone napjeve u kojima je asimilirano sve što je refleks postojanja dotične skupine pjevača u određenoj društveno – kulturnoj sredini, tj. napjeve koji kao takvi pobliže označuju klapu kao jednu od specifičnih folklornih glazbenih pojava. Narod za te napjeve kaže ‘klapske pjesme’.
Zašto pjevaju klape?
Pjevaju jer su izazvane postojećim trenutkom kojeg čini različiti splet okolnosti, uključujući i karakterne osobine pojedinca kao dijela skupine, u datoj društvenoj i kulturnoj klimi. Klape pjevaju iz ‘gušta’, ne da im se plati, ponekad da se svide, ali ne i da im se dive, međutim, uvijek iz želje.
Kako pjevaju klape?
Uvijek spontano na način koji podliježe samo duhovnom raspoloženju u kojemu se odvija sam čin izvedbe. Svoje raspoloženje izražavaju u tehničkom smislu preko otvoreno – grlenog, otvoreno – nazalnog, serenadnog – sotto voce i ‘trubadurskog’ načina pjevanja – rijeđe na artifecijalan način, najčešće u visokim intonacijama. Nije moguće uvijek, poradi navedenih osobnosti, povući jasnu granicu između specifičnih načina pjevanja u glazbenom izrazu dalmatinskih klapa.
Iz knjige Pripovid o Dalmaciji, CROMA Co. – Stobreč, 2003. (str. 62-64.)