Iz knjige Hajduk u sto i jednoj priči, CROMA Co. – Stobreč, 2011. (str. 7)
Hajduk je u prvoj godini svog postojanja odigrao četiri utakmice; osim s Calciom, još tri s momčadima britanskih i austrijskih ratnih brodova. Jednu je dobio, dvije izgubio. Zadnju utakmicu te godine igrao je protiv momčadi s austrijskog broda “Zrinyi” u luci. Bilo je to i prvi nastup Luke Kaliterne. Ime Hajduka već je postalo popularno, a kako je uopće Hajduk kršten, najbolje je u ta doba zapamtio prof. Josip Barač. Onako kako su se intelektualci sastajali u “Fleka” u Pragu, tako je i Split imao svoju kavanu kao stjecište svih viđenijih Splićana, posebno naprednih i utjecajnih.
Na Pjaci je u kavani “Troccoli”, današnjem restoranu hotela “Central”, posebno mjesto zauzimao ‘stol mudraca’ gdje su se obično sastajali Fabjan Kaliterna i njegovo društvo. Pa kad se raspravljalo o bilo čemu važnom i vezanom za sudbinu nogometa u Splitu, onda su najznačajnije odluke padale upravo u dogovorima za tim stolom.
Dugo se razmišljalo koje ime dati nogometnom klubu. Isprva su predlagana imena planina u okolici Splita. Pokušavalo se time već unaprijed Hajduku dati neki dominantni značaj. U kombinacijama su bila imena Marjan, Kozjak, Mosor, Velebit, a zbog Klisa i Uskok, no vrlo blizu bilo je i ime Borac. Ali, kad su praški studenti jednoga dana upali profesoru Baraču u njegov gimnazijski kabinet jer se netko od njih sjetio da nitko klubu bolje od njega ne može dati ime naglašeno nacionalne orijentacije, profešur Barač ostao je iznenađen, gotovo preplašen.
»Upali ste mi kao hajduci«, bilo je prvo što im je rekao. I odmah mu je sinulo da je to ujedno i najprikladnije ime za budući nogometni klub.