Preneseno sa web-stranice Saveza za Poljica u osnivanju www.poljica.hr
Slika Poljica ‘zagubljenih’ u razdiobi između čak sedam jedinica lokalne samouprave – tri grada (Omiš, Split i Trilj) i četiri općine (Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac) – u kontekstu važećeg upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske, zorno je svjedočanstvo utemeljenosti inicijative Saveza za Poljica u osnivanju za potrebom redefiniranja postojećeg statusa nekoć slavne Poljičke knežije. Iako se u tom smislu čini najlogičnijim jednostavno obnoviti nekadašnju Općinu Poljica (tim više što je mnogim Poljičanima i danas nejasno zašto među 426 općina ustrojenih uspostavom samostalne Republike Hrvatske nije bilo i poljičke), u cilju očuvanja funkcionalne cjelovitosti Poljica mi se zalažemo za rješenje neopterećeno hipotekom prošlosti i novonastalih odnosa, a to je reafirmacija, ustroj i brendiranje Poljica kao suvremene hrvatske povijesne regije.
Štetne posljedice negiranja poljičke samobitnosti
Dugogodišnje birokratsko negiranje višestoljetne poljičke samobitnosti pogubno je za poljičke interese jer Poljica kao subjekt zbog toga već desetljećima izostaju iz svih strateških razvojnih dokumenata i proračuna od lokalne do regionalne i državne razine, što pogoduje zanemarivanju i/ili neracionalnom trošenju poljičkih resursa i potencijala. Istovremeno, mnoge poljičke organizacije civilnog i privatnog sektora primorane su prilagođavati se volji onih koji nad ovom višestoljetnom povijesnom regijom imaju vlast i moć, ali ne uvijek i razumijevanje za njihove potrebe. Tako su, primjerice, mnogi poljički subjekti, pa čak i oni s područja koja su još uvijek bez vode i bez struje, lišeni stvarne mogućnosti da se izbore za poticaje iz fondova namijenjenih brdsko-planinskim i/ili potpomognutim područjima sa slabijim indeksom razvijenosti samo zato što u formalnom smislu ‘uživaju’ status ‘razvijenog’ gradskog područja.
Zbog svega navedenog, osim posvemašnjeg nazadovanja, Poljicima i Poljičanima prijeti realna opasnost od trajnog gubitka prostorne i razvojne cjelovitosti što je tek uvod u gubitak vlastitog identiteta. I zato, da bi Poljica iznova postala subjekt u promišljanju svoje budućnosti, Poljičani i svi ostali žitelja Poljica moraju iskazati veće zajedništvo barem oko temeljnih ciljeva kao što su već spomenuto očuvanje sveukupnog poljičkog identiteta i stvaranje pretpostavki za očuvanje prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica.
Rješenje prihvatljivo svima
U tom smislu najbrži i najbezbolniji izlaz iz ove letargične situacije upravo je uvodno spomenuta reafirmacija Poljica u statusu suvremene hrvatske povijesne regije po uzoru na europsku praksu koja, uz povijesne gradove, promiče i povijesne regije. Stoga je na Poljičanima i drugim žiteljima Poljica da što prije usvoje spoznaju kako samo zajedništvom, formalnim i stvarnim, mogu uspješno planirati svoju budućnost, rješavati svoje životne probleme, brendirati svoje proizvode i usluge u svrhu njihove tržišne prepoznatljivosti i napokon, a što je zapravo i najvažnije – sačuvati svoje ime i svoje ‘sime’ za nove poljičke naraštaje kao što su ga naši pređi, i to u puno težim okolnostima, sačuvali za nas.
A kad Poljica kao suvremenu hrvatsku povijesnu regiju usvojimo mi, Poljičani, na način da ona zaživi u našim glavama i u našem svakodnevnom ponašanju, prije ili poslije usvojit će je i svi ostali jer ono što tražimo nikome ne nanosi štetu nego naprotiv – svemu postojećem, uključivo i spomenutih sedam jedinica lokalne samouprave, daje dodanu vrijednost sadržanu u slavnom imenu Poljica i svemu što ono znači. Drugim riječima, onog trenutka kad Poljica zažive kao prepoznatljiv (turistički) brend, sve u Poljicima vrijedit će višestruko više.
Štoviše, predloženi model suradnje i koegzistencije Poljica s ‘nadređenim’ gradovima i općinama kao dionicima zajedničke budućnosti može biti dobrodošao obrazac i drugima u Hrvatskoj koji traže načina da postojeće tenzije i animozitete zamijene afirmativnim dijalogom u korist zajedničkog napretka i općeg dobra.
Zajedništvo kao temelj opstojnosti Poljica
I zato, Poljičani i svi ostali žitelji Poljica, uz sve naše različitosti koje su naše bogatstvo, sačuvajmo ono što je stoljećima bilo temelj opstojnosti poljičkog društva i što je Statut naš Poštovani uvijek isticao kao normu poljičkog ponašanja, a to su zajedništvo, solidarnost i upućenost jednih na druge (barem u temeljnim pitanjima) jer bez toga nam napretka nema.
A pitanje oko kojeg doista ne bi smjelo biti spora svakako je prepoznavanje i prožimanje sveukupnog potencijala drevnih i suvremenih Poljica u zalog naše sretnije budućnosti. Taj cilj ostvariv je upravo spomenutim brendiranjem Poljica kao suvremene hrvatske povijesne regije jer se time ničim ne dovode u pitanje postojeći odnosi, pa čak ni interesi onih koji su uvjereni da postojeća upravno-teritorijalna razdioba Poljica nema alternative. Naprotiv, osim što se na opisani način najbezbolnije saniraju štetne posljedice nepostojanja Poljica kao subjekta u odlučivanju o vlastitoj sudbini, potreba da Poljica napokon zažive kao jedna logična i skladna prostorno-prirodna, povijesno-kulturološka i gospodarsko-razvojna cjelina, neovisno o političkim i drugim utjecajima, na dobrobit je svih dionika poljičke sadašnjosti i budućnosti.
Rječju, (o)živimo baštinu da bismo od baštine i živili!
Ante Mekinić i Zoran Mihanović,
voditelji Inicijative za osnivanje Saveza za Poljica