PRIPOVID O POLJICIMA

PRIPOVID O POLJICIMA
Rating:

U nemogućnosti da svima pojedinačno udovoljim, evo teksta konferanse klapske ‘Pripovidi o Poljicima’ održane 16. srpnja 2014. u Kostanjama na trgu pred crkvom sv. Mihovila i tematski posvećene poljičkoj prošlosti i sadašnjosti povodom obilježavanja tisućuljetnog spomena imena Poljica

Autor: Ante Mekinić

Poštovane dame i gospodo, Poljičani poštovani i svi ovdje nazočni prijatelji Poljica, dalmatinskih klapa i klapskoga pjevanja – dobra večer svima i dobrodošli u Kostanje na 14. klapsku Pripovid o Dalmaciji! Srdačan pozdrav upućujemo i slušateljima Hrvatskog radija u Domovini i u Svijetu s kojima u ovome trenutku dijelimo radost zajedničkog druženja.

Večerašnji koncert posljednji je u nizu događanja trodnevnog programa ovogodišnjih 14. Dana Mile Gojsalić koje Kulturno-umjetničko društvo »Mile Gojsalić« iz Kostanja i ove godine priređuje pod supokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Omiša te uz pomoć brojnih sponzora i donatora koje smo uvodno i poimenično nabrojili i kojima još jednom izražavamo našu zahvalnost na pruženoj potpori.

Ja sam Snježana Šulenta, i velika mi je čast što sam i ove godine u prilici zajedno sa vama uživati u ovom istinskom klapskom slavlju u večeri pod nazivom »Pripovid o Dalmaciji«. Uz glazbene priče koje će nam večeras ispjevati devet klapskih pripovjedača, čije naslove, autore i izvođače možete pročitati u svima dostupnim tiskanim glazbenim programima, čut će te i prigodnu priču o Poljicima i drevnoj Poljičkoj knežiji čime se Kulturno-umjetničko društvo »Mile Gojsalić« pridružuje obilježavanju tisućljetnog spomena imena ovog bisera u srcu Dalmacije. Autor ove poljičke priče i programski urednik večerašnjeg koncerta, ali i cijele manifestacije Dani Mile Gojsalić i to 14. godinu za redom je – gospodin Ante Mekinić.

Večerašnju klapsku pripovid o Dalmaciji i Poljicima, ovo svojevrsno klapsko sîlo kojemu iz godine u godinu s radošću hodočaste istinski gurmani pisme koju je u prosincu 2012. i UNESCO proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva, otvorit će jedna od ponajboljih i svakako najperspektivnijih klapa ovoga trenutka, klapa Mriža iz Splita koju odnedavno vodi čovjek u čijim glazbenim rukama sve klape propjevaju najbolje što znaju i mogu, maestro Jasminko Šetka.

Poštovane dame i gospodo, prvi klapski zapas večeras – termin zapas neka bude  podsjetnik na činjenicu da Poljica imaju i svoje more od Stobreča do Omiša, pa tako i svoje ribare i najmoćniju turističku flotu na Jadranu čiji temelj čine kriljanski salbunjeri (tko još nije čuo za izreku: Da je svako misto Krilo, krize u nas ne bi bilo!) – dakle, prvi klapski zapas večeras, klapa Mriža iz Splita!

  1. Klapa MRIŽA – Split (voditelj: Jasminko Šetka)                                   
  1. Dobra večer uzorita (narodna – obr. Jakov Gotovac)
  2. Draga moja, napoj meni konja (narodna – obr. Joško Ćaleta)

 

Poljica, krajolik iznimne ambijentalne ljepote, duhovne i povijesno-kulturne spomeničke baštine, zemljopisno određuju rijeke Cetina na istoku i Žrnovnica na zapadu, Jadransko more s juga te obronci Mosora sa sjevera.

Zbog dramatičnih reljefnih promjena razlikuju se Gornja (zagorska), Srednja (završka) i Donja (primorska) Poljica. Sveukupan poljički prostor površine 250 km četvornih, područje je velikog turističkog potencijala i pravi mali povijesno-kulturni i ekološki rezervat u srcu Dalmacije.

Prema poljičkoj narodnoj tradiciji, Poljica zasnovaše sinovi ubijenog hrvatskog kralja Miroslava – Krešimir, Tješimir i Elem – koji se početkom 11. stoljeća skloniše pred svojim neprijateljima u današnjem selu Ostrvici kod živice vode Pokornika i tu sagradiše svoje dvore. Od njihovih potomaka potekla su tri poljička plemena: Krešimirovići (Kremeničani), Tješimirovići i Elemovići (Limići). Zajedništvom i slogom, nastavlja tradicija, oni su između 11. i 13. stoljeća izdvojili poljički prostor iz Primorske župe sa sjedištem u Klisu i osnovali svoju Poljičku župu sa samostalnim organima vlasti.

. . .

Baš tako se i skupina mladih kostanjskih divojaka izdvojila iz HKUD-a »Kostanje« i osnovala klapu Konistra koju vodi gospođica Petra Jurišić, pa ih srdačno pozdravimo na njima domaćoj, ali i napokon dosanjanoj klapskoj pozornici.

  1. Klapa KONISTRA (ž) – Kostanje (voditeljica: Petra Jurišić)
  1. Divojka je ruže brala (narodna – obr. Ljubo Stipišić)
  2. Cetina (Dražen Žanko – obr. Mojmir Čačija)

                 

Na prostoru Poljica najmanje šest stoljeća postojala je samouprava poljičkoga puka poznata pod nazivom Poljička župa, općina, provincija, knežija, pa čak i republika, čije se unutrašnje ustrojstvo vlasti temeljilo na njezinoj trodiobi. Zakonodavna vlast bila je u nadležnosti Poljičke (narodne) skupšćine, dok je izvršnu i sudbenu vlast obnašao Obćeni kupan zbor te Poljički stol ili banak na čelu s Velikim knezom, kojega je svake godine na Jurjevdan biralo 12 malih knezova ili katunara.

Vrhunac političkog i kulturnog dosega drevne Poljičke knežije čuveni je Poljički statut tzv. Poštovani pisan bosančicom na hrvatskom jeziku (na štokavskom i mjestimično na čakavskom narječju), čiji najstariji sačuvani rukopis pohranjen u arhivu HAZU u Zagrebu potječe iz godine 1440. Ovaj zakonik običajnog prava jedan je od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika.

. . .

A najvažnija kartolina koja je ikad došla u Kostanje od večeras je svakako mješovita klapa Kartolina pristigla iz daleke Kanade, pa vas najljepše molim, poštovane dame i gospodo, iskažimo ovoj Kartolini dobrodošlicu u Kostanje jednim velikim pljeskom.

Mješovitu klapu Kartolina vodi gospođa Višnja Tijardović koja je zajedno sa svojim suprugom, a našim Poljičaninom Zoranom Tijardovićem i osnovala klapu te oboje u njoj pjevaju. Zbog ovih doista posebnih okolnosti, bit ću slobodna odstupiti od zadane programske sheme i zamoliti ih za riječ-dvije o dojmovima po dolasku u Hrvatsku i Poljica.

  1. Klapa KARTOLINA (mj) – Windsor, Kanada (voditeljica: Višnja Tijardović)
  1. Zaspalo je siroče (narodna – obr. Joško Ćaleta)
  2. Poljička (Ante Mekinić – Višnja Tijardović)

 

Osobitost poljičkoga identiteta dojmila je mnoge, pa tako i ruskog znanstvenika Mihaila Pavloviča Aleksejeva koji početkom 20. stoljeća piše o slavenskim (poljičkim) izvorima Utopije Thomasa Morea. K tome, sam Thomas More početkom 16. stoljeća poljičke popove glagoljaše oduševljeno naziva Poly(it)eritu-ma, tj. onima koji istovremeno rabe više pisama (glagoljicu, ćirilicu i latinicu). Konačno, i Napoleonov maršal Marmont, zadivljen Poljicima čiju posebnost upravo Francuzi vojno dokinuše 1807, u svojim je memoarima zapisao:

»(…) Sve u ovoj državi na njezinu korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba«.

Znali su to očigledno i prastanovnici ovih prostora među kojima su bili najbrojniji pripadnici ilirskog plemena Delmati, što potvrđuju prapovijesni ostaci nastambi pronađeni na dubini od oko dva metra u srednjopoljičkome selu Podgrađu na lokalitetu Solioce, nastalih otprilike 6000. do 5500. godina prije Krista.

. . .

I sad, zamislite, osam tisuća godina kasnije, eto nam ponovno Delmata u Poljica, točnije u Kostanje gdje nam dolazi pjevati klapa Delmati iz Solina kao čuvar spomena na ovo ilirsko pleme, ali i čuvar uspomene na svog nezaboravnog glazbenog voditelja Ljubu Stipišića Delmatu. Ovu skupinu naših prijatelja iz Vokalista Salone koji odnedavno nastupaju pod ovim imenom vodi maestro Blaženko Juračić, pa pozdravljajući njih pozdravimo i ‘starosjedilački’ dio Vokalista koji zbog ranije preuzetih obaveza nisu, nažalost, bili u mogućnosti pridružiti nam se ovdje večeras.

  1. Klapa DELMATI – Solin (voditelj: Blaženko Juračić)
  1. Golubice, nemoj spati (narodna – obr. Eduard Tudor)
  2. Dobra me je voja (narodna – zapis B. Bersa – obr. Lj. Stipišić)

 

Rado ističući svoju zavičajnu pripadnost uzrečicom »di ko nika, tu i obika«, suvremeni Poljičani živo baštine duh drevnih Poljica, od osnivača hrvatske kraljevske krvi s početka XI. stoljeća do brojnih plemenitaša i pučana, knezova i vitezova znamenitih po junaštvu u obrani poljičke samobitnosti. Među Poljičanima novijega doba ističu se pak historiograf Alfons Pavić (1839-1919.), etnograf don Frane Ivanišević (1863-1947.), sveti Leopold Bogdan Mandić (1866-1942.), skladatelj Ivo Tijardović (1895-1976.), književnici Drago Ivanišević (1907-1981.), Jure Kaštelan (1919-1990.), Nikola Miličević (1922-1999.) i Josip Pupačić (1928-1971.).

Složit će te se, sve sami kampanel do kampanela kakvima obiluje poljička prošlost, ali srećom ni poljička sadašnjost puno ne zaostaje. U tom smislu spomenit ćemo tek ovogodišnjeg laureata 14. Dana Mile Gojsalić o kojem ćemo u nastavku programa zboriti detaljnije, a do tada uživajmo u zvonkoj radosti donjokaštelanskih Kampanela, postojane mješovite klape koju vodi gospođa Mira Đukić-Milašević.

  1. Klapa KAMPANELI (mj) – Donja Kaštela (voditeljica: Mira Đukić-Milašević)
  1. Spušta se noć (narodna – obr. Velebit Veršić)
  2. Tanja (narodna – Mojmir Čačija)

 

Duhovno i socijalno ozračje Poljičke knežije ponajbolje izražava srednjovjekovni doživljaj ljudskih prava u Poljicima sažet u statutarnu premisu »neka svak more živ biti«. Tu veličanstvenu ideju punu socijalnog i etičkog senzibiliteta koja je dugo snažila vjeru naroda u snagu svoje zajednice, Poljičani su ozakonili još 12. listopada 1676. povijesnom odlukom svoga plemstva, didića i vlastele, da će »biti vazda u sklad siromaški«. Usporedbe radi, tek 272 godine poslije organizacija Ujedinjenih Naroda u New Yorku usvaja Povelju o pravima čovjeka!

Iako su Poljica još 1750. imala visoko učilište za popove glagoljaše koji su skrbili o duhovnosti zajednice i opismenjavanju puka, povijesne okolnosti uvjetovale su da se pravo na vlastiti način života i krvlju brani. Zato u svijesti puka i danas živi legenda o Mili Gojsalić, poljičkoj Juditi iz doba borbe protiv Turaka koja personificira sva poljička junaštva, ali i žrtve poljičke opstojnosti. Isto doba proslavilo je i Žarka Dražojevića, junaka kojemu je grad Split 1508. godine iskazao čast da kao prvi svjetovni velikaš bude pokopan u katedrali sv. Dujma.

Poljica su, nažalost, i u novije doba svoju slobodu plaćala onim najvrijednijim što imaju – životima svojih sinova i kćeri od onih stradalih u Gatima i Docu Donjem te drugim stratištima na području bivše države za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa do poginulih u Domovinskom ratu na bojišnicama diljem Lijepe naše. Slava im!

. . .

I zato, neka se zna, ‘Vo je naša zemja! Baš tu pjesmu zapjevat će nam u nastavku jedna od trenutno ponajboljih dalmatinskih klapa koja večeras premijerno nastupa u Kostanjama – klapa Kožino iz Kožina kraj Zadra koju vodi gospođa Neda Šarić, pa ih srdačno pozdravimo sa željom da im Kostanje prijeđu u naviku.

  1. Klapa KOŽINO – Kožino (voditeljica: Nela Šarić)
  1. Vilo dvi jabuke (narodna – obr. Jakov Gotovac)
  2. ‘Vo je naša zemja (Jakov Dukić – Mojmir Čačija)

 

Na kraju ove naše prigodne pripovidi o Poljicima i Poljičkoj knežiji, recimo još i to da zavičaj Mile Gojsalić postaje sve više i turistički zanimljiv čime se ostvaruje i moto ove kulturne manifestacije: (o)živimo baštinu da bismo od baštine i živili!

Turiste, a napose pustolove duha, oduševit će tako poljički kulturološki vremeplovi; od tradicionalnog godišnjeg Jurjevdanskog zborovanja na prapovijesnoj gradini Gradac nad ušćem rijeke Cetine i živopisnog biranja Velikoga kneza na povijesnom poljičkom zborištu Podgradac u mjestu Gata do sve brojnijih kulturnih događanja u drugim poljičkim mjestima. Uz tradicionalno gostoprimstvo, suvremenu turističku ponudu i raznovrsnost plodova zemlje i mora, pravi izazov za gurmane svakako je poljički soparnik, zeljenik ili uljenak, autohtoni specijalitet podneblja koji od 2007. uživa status nacionalnog kulturnog dobra, a od travnja ove godine i evropsku zaštitu kao najnoviji hrvatski prehrambeni proizvod s oznakom zemljopisnog podrijetla.

Kako se legende prenose s koljena na koljeno, tako bi se i pripovijedanje o Poljicima moglo nastaviti novim i zacijelo još nikad ispričanim pričama. No ako smo i ovom kratkom šetnjom kroz poljičku prošlost i sadašnjost pobudili u Vama želju za osobnim doživljajem samozatajne duhovnosti i ljepote, još traje i nadohvat vam je – poljička čarolija!

. . .

Čaroliju ove poljičke glazbene večeri nastavit će naše drage gošće iz druge od jedine dvije srednjovjekovne hrvatske republike na tlu Dalmacije, one Dubrovačke (uz Poljičku, naravno). S tim u vezi, pada nam na um zamisao da bi baš Dubrovnik, kao turistička destinacija neponovljivog šarma i ljepote, mogao Poljicima odškrinuti vrata vrhunskog turizma. Poljičani bi tako zadugo imali od koga crpiti dragocijena turistička znanja i iskustva, dok bi Poljica gosparima dobro došla kao originalno osvježenje vlastite turističke ponude i podsjetnik na zajedničku slavnu prošlost. No dok se nadležni s obje strane ne očituju o našem prijedlogu, uživajmo mi u pjesmi klapskom slavom ovjenčane ženske klape FA Linđo iz Dubrovnika koju vodi maestro Vedran Ivanković.

  1. Klapa FA LINĐO (ž) – Dubrovnik (voditelj: Vedran Ivanković)
  1. Podiglo se malo četovanje (narodna – obr. Vinko Lesić)
  2. Deveta ura (Mato Jerinić – Krešimir Magdić)

 

Nakon ovog vrlo emotivnog nastupa ženske klape FA Linđo iz Dubrovnika, došli smo i do onog svečanog trenutka u kojem impresivnu nisku laureata Dana Mile Gojsalić svake godine obogaćujemo novim zaslužnim i časnim imenima.

Plaketu Dana Mile Gojsalić kojom organizator izražava svoju zahvalnost na materijalnoj i tehničkoj potpori Danima Mile Gojsalić, Organizacijski odbor ove manifestacije odlučio je ove godine dodjeliti uglednom poljičkom ugostitelju iz srinjanskog dijela Žrnovnice Tomislavu Aljinoviću Rusu koji godinama pomaže ovu manifestaciju pružajući svoje usluge po povoljnim uvjetima, pa je tako jedan od zaslužnih što se Dani Mile Gojsalić pamte i po slasnom zalogaju.

Zasluženo priznanje gospodinu Tomislavu Aljinoviću Rusu uručit će predsjednik KUD-a Mile Gojsalić gospodin Ante Amulić.

 

A kome i zašto ide u ruke ono najvrijednije kostanjsko priznanje – ovogodišnja »Mila Gojsalić« za očuvanje baštine i opstojnost našeg sveukupnog identiteta – saznat ćemo iz obrazloženja koje potpisuje Organizacijski odbor Dana Mile Gojsalić.

 Laureat ovogodišnjih 14. Dana Mile Gojsalić rođen je 2. veljače 1989. u Splitu, od oca Ante iz Čišala i majke Tihane rođ. Jelavić iz Vrgorca. Djetinjstvo je proveo u Omišu gdje je uz školske počinio i prve nogometne korake. Treniranje nastavlja u omladinskom pogonu Hajduka došavši ubrzo do praga prve momčadi, međutim, obiteljske okolnosti uvjetovale su da već kao 17-godišnjak napusti matični klub i preseli u Sochaux. 

 Nakon dvogodišnje epizode u Francuskoj, kao nadareni ofenzivni vezni igrač sreću je potražio na posudbi u belgijskom Roeselareu no karijeru uskoro nastavlja u Club Bruggeu u kojem je igrao dovoljno dobro da zapne za oko dortmundskog Borussiji iz koje početkom 2013. seli u Wolfsburg. Nakon odličnih igara u Njemačkoj, krajem ljeta 2015. prelazi u redove talijanskog velikana Intera.  

 U reprezentaciji je debitirao u porazu Bilićevih Vatrenih protiv Gruzije, no dobrim nastupom protiv Francuske potvrđuje svoj reprezentativni potencijal i postaje nezamjenjiv. Reprezentativnu eksploziju doživljava na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. gdje sa dva postignuta gola u tri utakmice postaje jednim od naših najistaknutijih pojedinaca, što sjajnim igrama protiv Turske, Češke i Španjolske na netom završenom EURU u Francuskoj samo dodatno potvrđuje.

 Tako je već u 27. godini života sakupio čak 51 nastup u najdražem dresu i postigao 15 zgoditaka čime je skrenuo na sebe pozornost evropskih nogometnih velikana poput Chelsea, Reala, Uniteda, Barcelone i drugih.

 No ako mu je njegovo nogometno umijeće te poljičko podrijetlo i priskrbilo pozornost i simpatije organizatora ove kulturne manifestacije, ono što je presudilo da se ovogodišnja »Mile Gojsalić« – za očuvanje baštine i opstojnost identiteta dodjeli baš njemu, svakako je njegovo sportsko srce kojim pred očima svjetske nogometne javnosti na najčasniji mogući način izgara za svoju domovinu Hrvatsku. 

 I zato je Organizacijski odbor ove manifestacije, u godini u kojoj još uvijek obilježavamo tisućljeće spomena imena Poljica, bez imalo dvojbe jednoglasno odlučio da spomenutom čašću nagradi najboljeg poljičkog nogometaša svih vremena, Vatrenu četvorku i dragog čovjeka – gospodina Ivana Perišića!

Stoga pozivam našeg laureata gospodina Ivana Perišića da preuzme ovo vrijedno priznanje. U ime organizatora priznanje će uručiti programski urednik Dana Mile Gojsalić gospodin Ante Mekinić.

Sukladno već ustaljenom običaju, pozivam i pobjednicu ovogodišnje 12. Večeri soparnika gospođu Davorku Zeljković iz Trnbusa u Gornjim Poljicima da našem laureatu uruči najbolji ovogodišnji poljički soparnik.

I »Mile Gojsalić« i najbolji poljički soparnik odoše, dakle, ove godine u ruke gospodinu Ivanu Perišiću kojemu još jednom od srca čestitamo, dok je nama ovaj koncertni program nastaviti onako kako smo ga i započeli – dakle, pjesmom i to onom iz pozlaćenih grla Kaštelanki koje su uvijek među favoritima omiškoga Festivala za najsjajnija klapska odličja, pri čemu ni ovogodišnji jubilarni 50. nije u tome iznimka!

Naravno, nije teško pogoditi da je riječ o ženskoj klapi Neverin iz Kaštel Lukšića koju vodi i u njoj pjeva gospođa Antonela Pilić-Burić.

  1. Klapa NEVERIN (ž) – Kaštel Lukšić (voditeljica: Antonela Pilić-Burić)
  1. Užao si šaptom rijeti (S. Berdović/J. Sinovčić – S. Berdović)
  2. Žetvu žela za gorom divojka (narodna – obr. V. Šuljić)

 

Tko čeka, taj dočeka! Ili, Strpljen, spašen! A može i Konac djelo krasi! Sve su to narodne izreke i mudrosti koje bi se mogle izreći u povodu večerašnjeg nastupa klape koja je nebrojeno puta baš na ovom mjestu svojom pjesmom, svjetovnom i sakralnom podjednako, veličala radosti i blažila tuge svojih sumještana, a koja je tek u ovom 14. nastupu, u koncertu kojem je suorganizator, dočekala priliku da nastupi posljednja umjesto prva. Riječ je, naravno, o klapi Pasika iz Kostanja koju vodi gotovo pa naturalizirani Poljičanin maestro Jasminko Šetka. Pozdravimo ih!

  1. Klapa PASIKA – Kostanje (voditelj: Jasminko Šetka)
  1. Jur večernjica gori (narodna – obr. K. Magdić)
  2. More (Josip Pupačić – Ivo Brkić)

 

Od klape do klape i od pjesme do pjesme, ispjevasmo mi i ovu našu 14. Pripovid o Dalmaciji tematski posvećenu Poljicima i drevnoj Poljičkoj knežiji.

No prije ‘odjavne špce’ koju u kostanjskom slučaju predstavlja svima znana arija U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, zamolit ćemo, po dobrom starom običaju, sve klape sudionice ovog koncerta da slijedom večerašnjeg nastupa pristupe pozornici kako bi im predstavnik domaćina uručio mali kip Mile Gojsalić u znak sjećanja na sudjelovanje u programu ovogodišnjih 14. Dana Mile Gojsalić, koji su, ponovimo, i ove godine uživali pokroviteljstvo Ministarstva kulture RH, Splitsko-dalmatinske županije i Grada Omiša.

Pa krenimo redom i još jednom nagradimo naše klapske pregaoce zasluženim pljeskom za ovu nezaboravnu glazbenu pripovid o Dalmaciji protkanu prigodnom pričom o Poljicima, zavičaju legendarne Mile Gojsalić:

klapa Mriža iz Splita, ženska klapa Konistra iz Kostanja, mješovita klapa Kartolina iz Windsora u Kanadi, ženska klapa Delmati iz Solina, mješovita klapa Kampaneli iz Donjih Kaštela, ženska klapa FA Linđo iz Dubrovnika, klapa Kožino iz Kožina, ženska klapa Neverin iz Kaštel Lukšića i naš klapski domaćin, klapa Pasika iz Kostanja.

Opraštajući se od vas s dušom punom pjesme, želimo vam laku noć odnosno ugodno druženje u nastavku večeri i napokon, sretan povratak vašim kućama.

Doviđenja i do slušanja dogodine na jubilarnim 15. Danima Mile Gojsalić!

KLAPE SKUPNO:                                                      

  1. U boj, u boj (Franjo Marković – Ivan Zajc)

K  r a j 

 9

Dodaj komentar

Vaša e-mail adresa nije upisana. Upišite polja označena *

ee.jpg

“Promocija knjige Svjedok vremena umirovljenog ravnatelja Zavoda za urbanizam Draška Bižace bila je prilika da se na jednom mjestu vide urbanisti i arhitekti iz vremena kad je planiranje grada pridonosilo skladnijem razvoju Splita.”

Sandi Vidulić, novinar "Slobodne Dalmacije"
slaven-bilic.jpg

„Garberova knjiga Hajduk u sto i jednoj priči čini me još ponosnijim što sam i osobno kaplja vrimena u Hajdukovoj vječnosti.“

Slaven Bilić, bivši igrač i trener Hajduka
zdravko-reic.png

Hajduk u sto i jednoj priči je najbolja knjiga o Hajduku dosad!“

Zdravko Reić, novinar
ivo-josipovic.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je velika i važna knjiga jer Dalmaciju predstavlja kao dio naše suvremenosti, ali i kolijevku civilizacije te prostor koji i danas za Hrvatsku ima veliki značaj.“

dr. sc. Ivo Josipović, bivši Predsjednik RH
mladen-krnic.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je Dalmaciji pravi pravcati spomenik od slova.“

Mladen Krnić, novinar
damir-sarac.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova sadrži sve što ste oduvijek željeli znati o našoj najstarijoj regiji.“

Damir Šarac, novinar
boris-skvorc.jpg

„Knjiga Dalmacija – hrvatska ruža svjetova obrađuje Dalmaciju stilski i metodološki vrlo različito ovisno o autoru, temi i tipu teksta, pa se može otvoriti bilo gdje, a da se čitatelj u nju uživi i krene u avanturu čitanja.“

prof. dr. sc. Boris Škvorc, recenzent izdanja
ivana-dujmovic.jpg

Splićani – obitelji i prezimena libar je splitskog ponosa i slave.“

Ivana Dujmović, novinarka
nenad-camby.jpg

„Kuzmanićev libar Splićani – obitelji i prezimena izvrstan je prikaz povijesti Splita u tadašnjem vremenu i prostoru.“

akademik Nenad Camby
ivana-prijatelj-pavicic.jpg

„Knjiga Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je svojevrsni veliki opći dalmatinski antologijski leksikon – sinteza o Dalmaciji kakve do sad nije bilo i koju bi morala imati svaka obitelj, napose dalmatinska.”

prof. dr. sc. Ivana Prijatelj-Pavičić, recenzentica izdanja
Jerko-Bezic.jpg

Pripovid o Dalmaciji veliki je pothvat, opsežan i raznolik doprinos glazbenoj kulturi Dalmacije ali i cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj kulturi i umjetnosti.“

akademik Jerko Bezić, etnomuzikolog i recenzent izdanja
iva-korbler.jpg

Pripovid o Dalmaciji je savršen proizvod za europsku promociju Hrvatske.“

tomislav-ladan.gif

Jezikomjer će pomoći mnogima, ali najviše onima koji žele da im se pomogne. Knjiga podsjeća na kutiju s blagom, pa je tako treba i tretirati.“

tijana-pavlicek.jpg

Jezikomjer je rješenje za svakoga, bez obzira jeste li učenik ili profesor, ili građanin koji samo želi znati najvažnije stvari o svome jeziku.“

prof. Tijana Pavliček, knjižničarka
Telefon: +385 (0)21 325 425
Fax: +385 (0)21 326 425
21311 Stobreč, Hrvatska
Stepinčeva 27