QUO VADIS, DALMACIJO? – Jurica Pavičić

QUO VADIS, DALMACIJO? – Jurica Pavičić

Dalmacija je često bila moderna, ali u opiranju modernitetu. Kao i Hrvatskoj u cjelini, njoj je napredak uvijek dolazio izvana. Mi smo uvijek bili pasivni primatelji promjena – bile one cvjetna gotika ili videorekorder, industrijalizacija ili nudistički kampovi. Treba odmah reći: to stanje pasivnosti danas je usud cijelog Mediterana

Iz knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, CROMA Co. – Stobreč, 2011. (str. 293) – ulomak iz veće cjeline

Nametnute promjene

Strah od budućnosti i konzervativni instinkt održavanja postojećeg historijska je konstanta Dalmacije. Uz rijetke iznimke poput Bajamontija i Trumbića, dalmatinski ideolozi i dalmatinske kulturne vedete listom su bili pasatisti, pesimisti, skeptični prema novom i neskloni mijeni. Taj mentalitet jednako je svojstven djelu i osobi Tommasea kao i Nazora, narodnjaka Pavlinovića kao i tolomaša Lapenne, Marulića koliko i Slobodana Novaka, Vidovića baš kao i Tome Bebića. Toma Bebić komponirao je avangardnu, citatnu, frankzappinski modernu glazbu, ali ta glazba prosvjeduje protiv moderniteta: ona žali za magarcem, zgraža se nad automobilom, samoposluživanjem, prvim čovjekom na Mjesecu. Dalmacija je često bila moderna, ali u opiranju modernitetu. Kao i Hrvatskoj u cjelini, njoj je napredak uvijek dolazio izvana. Mi smo uvijek bili pasivni primatelji promjena bile one cvjetna gotika ili videorekorder, industrijalizacija ili nudistički kampovi. Treba odmah reći: to stanje pasivnosti danas je usud cijelog Mediterana. Nije mnogo drukčije u Nici ili u Veneciji, na Kreti, u Tunisu ili na Siciliji. Talijanski dokumentarist Daniele Vicari u svojemu dokumentarcu »Il Mio paese« putuje Italijom, tragovima istoimena dokumentarca što ga je ranih pedesetih snimio legendarni Nizozemac Joris Ivens. Šezdesetih, Ivensov dokumentarac prštao je optimizmom koji mi ovdje lako prepoznajemo – optimiz- mom industrijalizacije, najlon bičvi i tvista. Četrdeset godina kasnije, od Sicilije do Porto Marghere, stanje je tako prepoznatljivo, bolno slično našem: divlja gradnja, ruzina, mutno more u cvatu, iznevjerene nade. Život je negdje drugdje. Čeka se nova promjena. Te promjene ukuhavaju se negdje drugdje, na kopnu, u Rimu i Milanu. Mediteransko stanje je pasivno stanje.

Još živimo, ipak živimo

Ali – Dalmacija jednom konačno mora ugaziti i u zbiljsku modernost. Onako kako je posljednjih godina znanjem, obrtničkom vještinom i smislom za lijepo uspješno ugazila u malu brodogradnju, tako bi morala ugaziti u medijski pejzaž, internet, film, dizajn, umjetnost i tehnologije. Danas smo od tog stanja prilično daleko. U ovoj zemlji znanje, tehnologija, mediji i simbolička proizvodnja uglavnom su u Zagrebu. Dubrovnik, Split ili Šibenik tu spavaju – kulturna proizvodnja tu se svodi na reprodukciju XIX. stoljeća (operu, balet), investicije se svode na održavanje spomenika, a sim- boličku proizvodnju uvozimo sa Sjevera, od TV-programa nadalje.

Kad bi Dalmacija postojala kao politička činjenica, i kad bi kao politička činjenica imala zrelu političku elitu (a nema je – svojom krivnjom), onda bi toj političkoj eliti osim šugamana, akvaparkova i marina na pameti bile i kreativne industrije. Nesuvereni Škoti postali su i ostali nacija ne po parlamentu koji su dobili jučer, nego po viskiju i ovci Dolly. Naše pretke danas pamtimo po onom što su proizveli – gotičkim vijećnicama, kampanelima i oltarnim klupama.

Danas će nas cijeniti, a sutra pamtiti, ne po ležaljkama koje iznajmljujemo, nego po Saloni 42, rapskom Pičuljanu, po Toj divnoj splitskoj noći Arsena Ostojića i po TBF-u. Nema toga mnogo – ali ima, kao slutnja da se zatvoreni krug pasivnog stanja može raskinuti, da postoji put iz »splitskog stanja uma« u kojem letargija i slutnja goreg okivaju ljude. Prekrivaju nas lažina, makija i drača, ali još živimo, ipak živimo.

ee.jpg

“Promocija knjige Svjedok vremena umirovljenog ravnatelja Zavoda za urbanizam Draška Bižace bila je prilika da se na jednom mjestu vide urbanisti i arhitekti iz vremena kad je planiranje grada pridonosilo skladnijem razvoju Splita.”

Sandi Vidulić, novinar "Slobodne Dalmacije"
slaven-bilic.jpg

„Garberova knjiga Hajduk u sto i jednoj priči čini me još ponosnijim što sam i osobno kaplja vrimena u Hajdukovoj vječnosti.“

Slaven Bilić, bivši igrač i trener Hajduka
zdravko-reic.png

Hajduk u sto i jednoj priči je najbolja knjiga o Hajduku dosad!“

Zdravko Reić, novinar
ivo-josipovic.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je velika i važna knjiga jer Dalmaciju predstavlja kao dio naše suvremenosti, ali i kolijevku civilizacije te prostor koji i danas za Hrvatsku ima veliki značaj.“

dr. sc. Ivo Josipović, bivši Predsjednik RH
mladen-krnic.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je Dalmaciji pravi pravcati spomenik od slova.“

Mladen Krnić, novinar
damir-sarac.jpg

Dalmacija – hrvatska ruža svjetova sadrži sve što ste oduvijek željeli znati o našoj najstarijoj regiji.“

Damir Šarac, novinar
boris-skvorc.jpg

„Knjiga Dalmacija – hrvatska ruža svjetova obrađuje Dalmaciju stilski i metodološki vrlo različito ovisno o autoru, temi i tipu teksta, pa se može otvoriti bilo gdje, a da se čitatelj u nju uživi i krene u avanturu čitanja.“

prof. dr. sc. Boris Škvorc, recenzent izdanja
ivana-dujmovic.jpg

Splićani – obitelji i prezimena libar je splitskog ponosa i slave.“

Ivana Dujmović, novinarka
nenad-camby.jpg

„Kuzmanićev libar Splićani – obitelji i prezimena izvrstan je prikaz povijesti Splita u tadašnjem vremenu i prostoru.“

akademik Nenad Camby
ivana-prijatelj-pavicic.jpg

„Knjiga Dalmacija – hrvatska ruža svjetova je svojevrsni veliki opći dalmatinski antologijski leksikon – sinteza o Dalmaciji kakve do sad nije bilo i koju bi morala imati svaka obitelj, napose dalmatinska.”

prof. dr. sc. Ivana Prijatelj-Pavičić, recenzentica izdanja
Jerko-Bezic.jpg

Pripovid o Dalmaciji veliki je pothvat, opsežan i raznolik doprinos glazbenoj kulturi Dalmacije ali i cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj kulturi i umjetnosti.“

akademik Jerko Bezić, etnomuzikolog i recenzent izdanja
iva-korbler.jpg

Pripovid o Dalmaciji je savršen proizvod za europsku promociju Hrvatske.“

tomislav-ladan.gif

Jezikomjer će pomoći mnogima, ali najviše onima koji žele da im se pomogne. Knjiga podsjeća na kutiju s blagom, pa je tako treba i tretirati.“

tijana-pavlicek.jpg

Jezikomjer je rješenje za svakoga, bez obzira jeste li učenik ili profesor, ili građanin koji samo želi znati najvažnije stvari o svome jeziku.“

prof. Tijana Pavliček, knjižničarka
Telefon: +385 (0)21 325 425
Fax: +385 (0)21 326 425
21311 Stobreč, Hrvatska
Stepinčeva 27