Iz knjige Dalmacija – hrvatska ruža svjetova, CROMA Co. – Stobreč, 2011. (str. IV)
Dalmaciji, s ljubavlju – bio bi najkraći mogući sažetak ove knjige koja slavi dvomilenijsku opstojnost dalmatinskog identiteta, od rimske do hrvatske Dalmacije (datumski, dva milenija Dalmacije povezana su s cijepanjem Ilirika kada je prvi rimski car August, pravim imenom Gaj Julije Cezar Oktavijan, 10. godine nove ere – ili, kako se tada bilježilo, 763. od osnutka Rima – utemeljio Dalmaciju). Jer, nadživjeti vrijeme o kojemu knjiga svjedoči, moguće je samo iz dišpeta; čuvenog dalmatinskog dišpeta koji je zapravo druga riječ za privrženost zavičaju s kojim se svaki Dalmatinac poistovjećuje u toj mjeri da je pomalo i neumjesno sebe ili svoje voljeti izravnije! Međutim, kako Dalmacija nije samo emocionalna, već i povijesna, i nadasve kulturološka kategorija, tako ni ova knjiga nije samo prigodna posveta zavičaju.
Dalmacija – hrvatska ruža svjetova predstavlja Dalmaciju kao hrvatski dio neponovljivog Mediterana i integralni dio europskog civilizacijskog i kulturnog prostora od vremena grčko-rimske civilizacije do danas. Dalmacija je, ističe don Branko Sbutega, povijesno najugledniji hrvatski toponim, prostor u kojemu još uvijek žive tradicije stare dvije tisuće godina. Otprilike toliko, piše Inoslav Bešker, i sama Dalmacija živi u svjetskoj literaturi, a preko nje i u kolektivnom imaginariju svijeta koji nazivamo Zapadnim. Kao granično područje Istoka i Zapada taj hrvatski prostor oduvijek je bio pozornica dodira naroda i svjetova, kultura i civilizacija, vjerovanja i migracija, koje su u valovima donosile svoje utjecaje i uklapale ih u okvire zatečenog kulturnog i civilizacijskog naslijeđa. Otuda i naslovna sintagma knjige: Dalmacija – hrvatska ruža svjetova.
O prirodnim ljepotama Dalmacije nije potrebno govoriti. Dovoljno je samo otvoriti oči i uvjeriti se. Nasuprot tome, o kulturološkim, tradicijskim i duhovnim vrijednostima dalmatinskog podneblja potrebno je uvijek i iznova govoriti jer i njihovo je značenje dublje. To je osobito važno u vremenu sveopće globalizacije koja intelektualno i duhovno lijenima prijeti oduzimanjem identiteta. A kako je Dalmacija i nadalje pozornica suprotstavljenih interesa po mnogim osnovama, ravnodušnost prema budućnosti ne bismo smjeli trpjeti. Naprotiv, trenutak u kojemu se nalazimo nužno je prepoznati kao vrijeme razvojnih, ali istovremeno i nepovratno izgubljenih mogućnosti u slučaju neodlučnosti ili pogrešnog izbora.
Odabravši logično europsku obitelj kao zajednicu kojoj želimo pripadati, nismo, na žalost, odabrali i pravi način ulaska u Europsku uniju s obzirom da su višegodišnji pristupni »pregovori« Dalmaciju (i ne samo nju) uglavnom sveli na hrvatski miraz ili dotu koja se uvelike krčmi(la) već u zarukama. Mnoge nekretnine i tvrtke u priobalju i na otocima, primjerice, otuđene su ili barem odmjerene zavodničkim pogledom stranoga kapitala. Istaknuta je cijena svemu što se još do jučer, i to doslovno, po cijenu života branilo. I dok Hrvatsku mnogi u svijetu smatraju iznimno poželjnim mjestom za život, a naš način života i luksuzom po sebi, mi gotovo patološki težimo »europeizaciji« ne razumijevajući da našu davnu ukorijenjenost u europsku kulturu i civilizaciju skriva samo korov našega neznanja. Korov koji nam je plijeviti!
Ovu knjigu nužno je stoga razumjeti i kao memento baštinicima ove blagoslovljene zemlje kako bismo je sačuvali od iznude u korist pravičnije razmjene dobara i usluga na svim razinama. U tom je smislu Dalmacija – hrvatska ruža svjetova osobito dobrodošla knjiga jer nudi obilje razloga za renesansu našeg dostojanstva i podsjeća na cijenu kojom je u prošlosti plaćeno svako odustajanje od vlastitog identiteta. Drugim riječima, tek živo njegovana baština omogućuje nam da, pozivom na sveukupan povijesni identitet i tradicijske vrijednosti, budemo subjekt u planiranju vlastite budućnosti. Jer biti i ostati na svome svoj, najveća je blagodat koju čovjek uopće može baštiniti.
Zbog svih navedenih razloga, a posebno u kontekstu stalne potrebe za obnovom našeg kolektivnog pamćenja, knjigu Dalmacija – hrvatska ruža svjetova posvećujem djeci – mojoj i vašoj – sa željom da i ona svojoj djeci proslijede onu istu Dalmaciju koja baštini vjekovnu ustrajnost dalmatinskog čovjeka da svim povijesnim i životnim kušnjama usprkos sačuva svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet, i to hrvatski – na dalmatinski način (koji pamti i prinose Dalmatinaca drugih etničkih pripadnosti zajedničkoj dalmatinskoj, odnosno sveukupnoj hrvatskoj baštini, čemu i ova knjiga svjedoči).
Slijedom te sudbinske povezanosti čovjeka s podnebljem Dalmacija je oduvijek bila jednima život, drugima tek eliksir vitalnosti njegove dostupan (već) na razini čulnog. Međutim, spoznati je, znači usvojiti pravilo da ništa ne mora biti onako kako jest – osim nje po sebi same, u svojoj raskošnoj skromnosti veličanstvene! I zato je Dalmacija doživljaj koji se pamti njezinim imenom, i Dalmatinac svaki onaj koji taj doživljaj vjerodostojno svjedoči! Usprkos svemu, naravno, što bi htjelo da je drugačije!
Stoga ni ova knjiga – sa stajališta njene sadržajne, stilske i autorske raznolikosti kojom se nastojao što vjerodostojnije dočarati taj jedinstveni doživljaj Dalmacije – nije mogla biti drugo doli pokušaj svođenja strasti na razumnu mjeru. Nadamo se da u tome nismo pretjerali!
Ante Mekinić