U povodu bitke za domaćinstvo Europskog prvenstva u nogometu 2020., tradicionalno nogometno rivalstvo Splita i Zagreba, kako izvještavaju neki mediji, sve više nadilazi sportske okvire prerastajući u pravi ‘rat’ u kojem se zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uzda u Hrvatski nogometni savez i predsjednika Davora Šukera, a splitski poteštat Ivo Baldasar u stranačku vertikalu i političku pripadnost vladajućem SDP-u te resornog ministra Željka Jovanovića.
I dok Milan Bandić u ovoj stvari lobira na pravoj adresi, oslanjajući se na metropolitansku snagu i moć grada koji u mnogočemu uistinu predstavlja pola Hrvatske, oči Ive Baldasara sežu tek do Banskih dvora s prizivom na doista impresivnu sportsku biografiju grada pod Marjanom.
Međutim, za pobjedu u ovom, formalno sportskom, a zapravo financijskom nadmetanju čiji stvarni cilj je profit i svekoliki prestiž, Split bi morao personificirati Dalmaciju kao regiju sportski zaslužniju i gospodarski zahvalniju od drugih zato što bi Hrvatskoj sve uloženo višestruko i brže vratila.
No, za postizanje nogometnog domaćinstva i drugih sličnih ciljeva nije nam potrebna politizacija slučaja, a još manje ‘rat’ sa Zagrebom, već je nužna metropolizacija Splita koji će zajedno sa Zadrom, Šibenikom i Dubrovnikom, nesebično i složno, braniti boje i interese jedne i jedine nam Dalmacije. I zato bi razumnije bilo, čak i neovisno o konačnom izboru domaćina EURA 2020, kad bi splitski poteštat pozvao na suradnju ponajprije svoje dalmatinske kolege, pri čemu bi svi oni zajedno morali imati na umu da nijedan turist koji kroči na stadion u Poljudu neće propustiti priliku obići i druge dalmatinske bisere!
AM (11. siječnja 2014.)