Prometna izoliranost dalmatinskog, hrvatskog i svjetskog turističkog megapolisa Dubrovnika ilustrirana činjenicom da su Dubrovčani, kako G. Zubčić piše u današnjem ‘Pečatu’ Slobodne Dalmacije (subota, 4. siječnja 2014.) ‘ostali i bez povezanosti kakvu su imali prije 100 godina’, još je jedan u nizu dokaza da Dalmacija, ako i postoji, ne funkcionira kao logična prirodna, povijesna i kulturološka cjelina. O gospodarskoj i političkoj, da i ne govorimo!
Jer da nije tako, onda bi se u borbi za bolje vlastito pozicioniranje u hrvatskim i europskim razvojnim planovima Dubrovčani držali ‘ostatka’ Dalmacije i obratno ‘ko pijan plota’, pa dovršenje posljednjih stotinjak kilometara Dalmatine u državi koja drži do sebe i svoje budućnosti, ne bi moglo biti unedogled odgađano.
No da bi spomenuta cestovna kralježnica povezala i napokon oživjela udove na istome tijelu, potrebno je da ponajprije ‘službena’ Dalmacija ukloni trun iz vlastitog oka kako bi uvidjela da je Dubrovnik bez Dalmacije i obratno, isto što i slijepac pored zdravih očiju. Pa kad jednom Dalmatinci progledaju i shvate da nisu suparnici već veslači na istoj galiji, progledat će i ‘Zagreb’ koji ponekad zaboravlja da (u europskim i svjetskim razmjerima) dijeli istu tu sudbinu modernog galiota!
AM (4. siječanj 2014.)