Da nije morskih luka, plavi putevi mora bili bi bespuća, a brodovi beskućnici. Da nije ženske klape Luka, mnoge bi skladbe bile notna bespuća, a pjesme beskućnice u potrazi za srodnom dušom koja bi ih ispjevala. Stoga je prava sreća da je na sv. Antu prije 40 godina u ženskoj sekciji KUD-a “Lučki radnik” u najvećoj hrvatskoj luci na Jadranu začeta klapa koja ne samo što je nebrojenim klapskim partiturama udahnula život nego je i mnogim pjesmama podarila omišku klapsku pozlatu zavrijedivši od 1990. do danas pet Zlatnih štitova, dva Zlatna leuta i pregršt drugih nagrada i priznanja. Slično je i s ogledima klape Luka izvan klapskoga mora jer gdje god da zakantaju pobiru lovorike i simpatije.
Stoga za ove svima mile Primorkinje vile nije pretjerano reći da su već svojom pojavnošću ures svakoj pozornici, a kada se s nje oglase njihov poj je svakom uhu zvonka radost poput zvončara Kastavštine i svakoj duši melem poput hodočašća Mikuljni va Kraljevici. Riječju, članice klape Luka, sadašnje i bivše i one koje će jednom biti i sadašnje i bivše, začin su svakom klapskom ljudikanju zato što žive ono što pjevaju i pjevaju to što žive iščući va klapskih tercah ono isto što va dihe mora iskaju mornari. Jer pjevati, kano i ploviti, naprosto se mora!
I zato, draga klapo Luko znaj, sa leta pred nami ka će još pasat’, niki neće našu jubav fermat’!
Ante Mekinić, užežin sv. Ante lita Gospodnjega 2025.
P.S. Na priloženoj fotografiji: slavljenice snimljene prigodom koncertne promocije klapske Pripovidi o Dalmaciji (Croma Co. 2001.) održane 13. lipnja 2003. u Guvernerovoj palači u Rijeci