HRT, dakle, i Hrvatska televizija i HR Radio Split u vijesti pod naslovom „Novi spomenik Antunu Mihanoviću u Omišu na Prikom“ informiraju javnost da je 18. lipnja 2016. „na zelenom otoku na Priku u Omišu svečano otkriven brončani spomenik Antunu pl. Mihanoviću, autoru teksta hrvatske himne ‘Lijepa naša domovino’, hrvatskom piscu i političaru.“ U istoj vijesti podsjećaju da je „riječ o novom odljevu 2 metra velikog spomenika Mihanoviću koji je bio postavljen na Dan neovisnosti 8. listopada 2004. u poljičkom zavičaju pjesnikovih predaka, na brdu Gradac uz prometnicu u Gatima, ali je ukraden i netragom nestao u noći 30. kolovoza 2006. godine.“
Osim pravopisne pogreške u samome naslovu (spomenik je mogao biti postavljen samo na Priku, a nikako na Prikom), tekst završava još većom faktografskom pogreškom jer Poljica, nažalost, nisu „zavičaj pjesnikovih predaka“ što potvrđuje i puno plemićko ime ovog hrvatskog književnika i pravnika kojim je i potpisivao svoja djela – Antun Mihanović od Petropolja (zar bi netko plemenita roda prešutio ili pogrešno naveo svoje podrijetlo?!).
Stoga bi oni koji se upinju dokazati poljičko podrijetlo Antuna pl. Mihanovića trebali zamoliti povjesničare da istraže eventualne, u povijesti zasad nepoznate migracije Poljičana na sjever Hrvatske u 18. stoljeću i ranije. Pri tome neka imaju na umu da isto prezime ne znači nužno i isti rod, što je nebrojeno puta ponovio vrsni antroponimičar poljičkih korijena Mario Nepo Kuzmanić, kao i činjenicu da su zbog nepostojećeg glasa ‘h’ u onodobnim Poljicima i u Splitu (primjerice, nije Hajduk nego Ajduk) preteče Mihanovića bili Mijanovići.
Ove spoznaje daju i sasvim novi kontekst (nama) Poljičanima posebno neprijatnom podsjetniku na neslavno otuđenje spomenika Antunu pl. Mihanoviću „na brdu Gradac uz prometnicu u Gatima“ jer je nezamislivo da bi Poljičani, poznati po svome senzibilitetu za pravo i pravičnost i još većem ponosu na svoje pređe, dopustili da spomenik jednom slavnom poljičkom sinu tek tako „netragom“ nestane.
Utoliko nam je draže da je spomenik tekstopiscu hrvatske himne iznova postavljen (ostaje, doduše, nejasno zašto baš na Priku?), no barem se nadamo da je na postolju (postamentu) ostalo dovoljno mjesta i za njenog skladatelja Josipa Runjanina jer nacionalna himna to i zaslužuje.