I dok projektanti Mosta legitimno i razložno promišljaju koje će dvije obale premostiti, dotle se nesuđene ‘obale’ sve više potvrđuju kao močvara na koju se nijedan most osloniti ne može.
Neovisno, naime, o suvislosti paketa reformskih prijedloga kojim Most uvjetuje svoju suradnju, gotovo bezuvjetnim prihvaćanjem istih i SDP i HDZ propustili su priliku predstaviti se svojim članovima i potencijalnim biračima kao stranka s više vlastitog digniteta i političke odlučnosti da mogućem trenutačnom gubitku vlasti usprkos, dočekaju neke nove izbore s vjerodostojnom potvrdom stava kako im do vlasti nije stalo – pod svaku cijenu. Uostalom, ako već nisu spremni za zajedničku Vladu, da znaju što znači držati se datog obećanja, držali bi Božu Petrova za javnobilježnički deponiranu riječ o jednostranom nekoaliranju i mudro tipovali na ponovljene izbore. Ako bi kratkoročno i bili izigrani, dugoročno bi profitirali kao što Most još uvijek ima priliku to učiniti ostajući dosljedan spomenutom obećanju odnosno dosljedno inzistirajući na suštinskim reformama društva okoštalog u političkoj bipolarnosti.
Pa ipak, njihovoj pasivnosti usprkos, kuglica u ovom političkom ruletu, zaustavit će se, prije ili poslije (čitaj: u ponovljenim ili redovnim izborima) pred stranački neopredjeljenom biračkom većinom koja bi napokon morala osvijestiti svoju političku moć i politikantima svih vrsta i boja jednom zauvijek reći – gospodo, laku noć!
AM (2. prosinca 2015.)